„Često me zovu razni muški klubovi da im održim predavanje o lulama i gotovo uvijek to predavanje baziram na tome da u današnjem užurbanom i stresnom vremenu svatko od nas mora naći svoj ispušni ventil preko kojega će se sat-dva dnevno posvetiti sebi i uživati. Lula je odličan alat za točno to“, kaže profesionalni izrađivač lula, Zagrepčanin Domagoj Telišman – Dotter, u intervjuu za Patem.mk

(на македонски интервјуто можете да го прочитате на страница 2)

Patem: Napustio si grafički dizajn i profesionalno se posvetio izradi lula, na puno radno vrijeme. Je li potpuno i zadovoljstvo ovom odlukom?

Dotter: Da, mogu reći da sve ove godine nijednom nisam požalio što sam odlučio napustiti “siguran” posao i posvetiti se lulama. Dizajn sam studirao, završio fakultet, ali lule sam studirao na daleko teži način. Na fakultetu dobiješ skripte, knjige, imaš predavanja i na kraju ispit. Za izradu lula nisu postojale skripte, nije bilo predavanja, kad sam počinjao nisam znao nikoga tko bi mi pomogao savjetom. Danas imam krug jako dobrih prijatelja majstora s kojima se čujem mailom, preko chata, idemo zajedno po lulaškim show-ovima na razne strane svijeta. Savjetom nadopunjujemo jedni druge, ali do tog stadija je bio dug put. Velika pomoć i podrška mi je bila i supruga, bez čijeg razumijevanja danas ne bih bio u ovom poslu. Život umjetnika/obrtnika nije uvijek blistav, često tu ima i teških trenutaka kada posao ne ide, kada nema inspiracije, kada materijal nije dovoljno dobar za napraviti ono što si zamislio. Ali sve je to dio ove priče kojoj sam se posvetio.

„Nikada me nisu zanimale skulpture, tj. lule koje prekrasno i neobično izgledaju, a koje ne zadovoljavaju svoju osnovnu namjenu – to da se u njima uživa pušeći ih“

Patem: Znam da si perfekcionist, pa čak i uz najmanju pogrešku u izradi, vidljivom možda samo tebi, odbijaš staviti potpis Dotter na lulu i ne puštaš je u prodaju. Gdje završavaju ove lule?

Dotter: Na pet započetih lula, koje po planu trebaju biti završene u glatkom finišu, dvije će i biti završene na taj način, dvije ću morati pjeskariti (jer imaju sitne imperfekcije u drvetu i ne mogu biti završene kao glatke), a jedna će završiti u smeću (ili kao nepotpisana lula koju mogu pokloniti nekom novom lulašu koji želi naučiti pušiti). Drvo je prirodan materijal i kao takav je nažalost prepun nepravilnosti i sitnih grešaka u vidu kamenčića, dijelova zemlje, pijeska i sl. Danas radim sa zaista vrhunskim drvetom koje osobno pregledavam i biram u pilanama širom Italije. Nekada, dok sam radio s drvetom koje sam naručivao poštom, te sam samim time bio osuđen raditi s drvetom koje je netko drugi izabrao, ove greške su bile daleko veće i učestalije pa bi možda od pet započetih lula 2-3 završile u smeću, a samo jedna bi bila završena kao glatka. Glatki finiš je naime najcjenjeniji i najskuplji jer ističe ljepotu drvenih godova. Nakon njega je pjeskareni finiš, pa rustikareni. Za rustikareni finiš gotovo da i nije važno kakve godove drvo ima jer ga alatima grebemo i stvaramo izgled rustikarene površine.

„Radim sa zaista vrhunskim drvetom koje osobno pregledavam i biram u pilanama širom Italije“

Nekada sam skoro sve lule završavao, bile one s greškom ili ne, a ove s greškom ne bih potpisivao te bi ih poklanjao prijateljima ili novim lulašima da na nečemu nauče kako pušiti lulu. Danas više nemam vremena posvetiti dan-dva posla luli koja ima grešku tako da samo ako je drvo iznimne kvalitete takvu lulu dovršim i stavim u posebnu ladicu za poklanjanje.

Patem: Kao dizajner, jesi li ikada na račun forme/oblika napravio kompromis koji se odrazio na pušačka svojstva određene lule?

Dotter: Nisam. Lula je prije svega alat/sredstvo za uživanje u tinjajućem duhanu. Nikada me nisu zanimale skulpture, tj. lule koje prekrasno i neobično izgledaju, a koje ne zadovoljavaju svoju osnovnu namjenu – to da se u njima uživa pušeći ih. Pokušavam napraviti što ljepši oblik vanjštine lule, a da sistem unutra i dalje bude ono što mora biti. Kod kompliciranih oblika koje neki majstori izrađuju, čistači za lulu ne mogu proći kroz sistem. U takvoj luli se ne može kvalitetno i dugo uživati.

„Ponosno mogu reći da nema kontinenta na kojem nema mojih lula – imam mušterije iz zaista svih strana svijeta“

Patem: Gdje si se sve predstavio na međunarodnoj razini s Dotterpipes brandom i koja su tvoja najveća tržišta?

Dotter: Ponosno mogu reći da nema kontinenta na kojem nema mojih lula. Imam mušterije iz zaista svih strana svijeta. Neki od njih su i kolekcionari mojih lula i svako malo se vrate i naruče/kupe nešto novo. Takvi klijenti su najdragocjeniji jer su majstoru dobar pokazatelj da ima dobar proizvod s kojim je netko iznimno zadovoljan i vraća se po još.

Trenutno najveće lulaško tržište skoro svih majstora, pa tako i moje,  jest Kina. Tako je već nekoliko godina, i iako je isprva situacija malo izmakla kontroli s visinom cijena lula nekih majstora, danas se to manje više vratilo u normalu. Kina ima jednu od najboljih lulaških scena na svijetu. Od jakih zemalja tu su još Amerika, Njemačka, Italija…

Dosta dobro su posjećeni i lulaški sajmovi, od kojih su najveći i najbolji u Chicagu i u Kini. Već nekoliko godina posjećujem Chicago show te tamo izlažem moje radove, a za nekoliko tjedana putujem na show u Kinu. Izlagao sam i na jako dobro organiziranom sajmu u Milanu. Inače, lulaški sajmovi se skoro svakog vikenda održavaju u Njemačkoj, Italiji, Americi…

„Život umjetnika/obrtnika nije uvijek blistav …“

Patem: Upoznaj nas malo s tvojim unutarnjim svijetom, sa svojim omiljenim glazbenicima, slikarima, redateljima, piscima … koji su formirali tvoju estetiku …

Dotter: Veći dio mladosti proveo sam uz elektronsku glazbu i godinama sam radio kao DJ po klubovima, radio sam svaki tjedan na emisiji o elektronskoj glazbi na radiju. Iako danas ne slušam više toliko elektronske plesne glazbe, uvijek joj se rado vraćam i često ju slušam u automobilu ili dok radim. Veliki sam ljubitelj kvalitetnog zvuka pa tako i moja radionica ima kvalitetan glazbeni sustav na kojem slušam glazbu i audio knjige. Kako uz posao i obitelj nemam vremena za čitanje knjiga, audio knjige su odlično rješenje za duge sate brušenja lula. Jako volim Deana Koontza jer u svojim dijelima objedinjuje trilere, horor, znanstvenu fantastiku, drame, misterije… Trenutno preslušavam njegov kompletan opus, od najranijih knjiga prema novijima.

Patem: Koja lula iz tvoje kolekcije, koja nije proizvedena u tvojoj radionici, ti je najdraža?

Dotter: Svaka lula u mojoj kolekciji ima neku priču i zbog toga mi je draga. Na primjer, jednu vrhunsku lulu crnogorskog majstora Abi Natura dobio sam na poklon od najboljeg prijatelja na dan kad sam saznao da supruga i ja čekamo svoje prvo dijete. Druga me pak lula podsjeća na par odlično provedenih dana s prijateljima u Istanbulu gdje smo cijele dane samo pili čaj, pušili lule i posjećivali majstore meerschaum lula i kupovali lule od njih.

Kao lulu koja ima posebnu priču izdvojio bih i vrhunsku klasičnu pjeskarenu Comoy lulu koju sam kupio u Americi. Priča s tom lulom je da je ona i pedesetak drugih lula stajala u podrumu jedne crkve šezdesetak godina u svojoj originalnoj kutiji, s certifikatom u prekrasnoj platnenoj vrećici sve dok ih prilikom renoviranja crkve nisu pronašli i odlučili prodati. Ta lula je nova i netaknuta stajala od vremena malo iza Drugog svjetskog rata i sada je u mojoj kolekciji. Velika većina lula u mojoj kolekciji su pravi mali komadići povijesti.

Najdraža lula u mojoj kolekciji jest lula koju smo moja supruga i ja gledali kako ju majstor Norbert Riemer izrađuje na plaži Malog Lošinja, a koju mi je ona kasnije kao iznenađenje poklonila za Božić. S tom lulom je zapravo i počeo moj put izrađivača lula.

Patem: Tko je najbolji pipemaker svih vremena?

Dotter: Ovo je zaista teško pitanje jer ima mnogo dobrih majstora, od kojih su mnogi nažalost pokojni. Sixten Ivarsson, Lars Ivarsson, Bo Nordh samo su neki od velikih majstora koji su ostavili neizbrisivi trag u lulaškoj zajednici. Svi oni su, osim što su izrađivali vrhunske lule, dobro promišljali dizajn lula te kroz karijeru smislili mnogo novih oblika lula koji i danas žive i koje danas mnogi majstori kopiraju i izrađuju. Ako bih morao izdvojiti jednog, bio bi to Sixten Ivarsson koji je otac današnje moderne lule, vizionar koji je promijenio način na koji su ljudi doživljavali lule i koji je među prvima pokazao da ručno rađene lule mogu biti daleko bolje od strojno rađenih.

Od živućih majstora bih svakako izdvojio Toma Eltanga, koji radi vrhunske lule po zaista povoljnim cijenama i čija je filozofija da lule moraju biti u cijeni dostupne svima. Također mnogo promišlja dizajn i finiš svojih lula i stvara prava mala remek djela.

„Veliki sam ljubitelj kvalitetnog zvuka pa tako i moja radionica ima kvalitetan glazbeni sustav na kojem slušam glazbu i audio knjige“

Patem: Koje duhane najčešće imaš u dnevnoj rotaciji i imaš li omiljeni duhan/mješavinu?

Dotter: Najčešće pušim virginijske duhane, s ili bez periquea. Ako se odlučim za neki latakijski duhan onda je to najčešće neki od Frog Mortona. Ne bih izdvajao nijedan duhan kao omiljeni jer se to stalno mijenja. Imam zaista veliku kolekciju duhana i stalno pušim nešto drugo. Trenutno mi je odlična jedna neimenovana mješavina njemačkog blendera HU Tobacco koja ima visoki udio periqua u mješavini i prekrasno je voćan.

Patem: “Vjerujem da pušenje duhana doprinosi mirnom i objektivnom rasuđivanju u međuljudskim odnosima”, je citat Einsteina, u kojem se pušanju lule daje izvjesna metafizička dimenzija. Što razlikuje lulu od cigare ili od cigarete?

Dotter: Prvenstveno je razlika u kvaliteti i vrsti duhanskog lista od kojeg se rade mješavine. Zatim, dim iz lule se ne uvlači u pluća, samim time je mnogo manje štetan od primjerice cigarete.

Često me zovu razni muški klubovi da im održim predavanje o lulama i gotovo uvijek to predavanje baziram na tome da u današnjem užurbanom i stresnom vremenu svatko od nas mora naći svoj ispušni ventil preko kojega će se sat-dva dnevno posvetiti sebi i uživati. Lula je odličan alat za točno to. Sat- dva provesti u uživanju, u mirisu lule, uz dobru knjigu, film ili glazbu. Lijepo je vidjeti da mnogi ljudi to sve više shvaćaju i da je lulaška scena u Hrvatskoj i u svijetu sve jača. Lula više nije rezervirana samo za stariju populaciju, današnji lulaši su mladi, studenti, djevojke, znaju sve o lulama i duhanima i uživaju u vrhunskim mješavinama pušenim u lijepim i dobro izrađenim lulama.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here